Folklor
Krapanj je mali otok koji ima dugu povijest i bogatu kulturu, tradiciju i običaje.
Kulturno-umjetničko društvo „Spužvar“ Krapanj-Brodarica koje je osnovano prije više od četrdeset godina i dalje čuva tradiciju našeg mjesta. Nastupaju osim u našem mjestu i okolici i po cijeloj Hrvatskoj, a i u inozemstvu promičući običaje i kulturu našeg kraja. Društvo je poznato po svojim napjevima, te tradicionalnoj nošnji, koja je bogato ukrašena.
Ženska nošnja se u starije doba sastojala od : opanaka, crvenih vunenih čarapa (štametne), debele suknje (carze), košulja od bile ili šarene robe sa širokim rukavima izvezeno koncima svih boja, haljina od sukna, kanica roza tkana, bili šudar a ispod pletenica od kose da šudar (marama). Od nakita se nosila vera, prsten i rećine.
Muška nošnja se u starije doba sastojala od: opanaka, vunenih čarapa, suknenih hlača s pasicom od šarene robe, bijele košulje bez kolara, kružeta sa dva reda botuna, crvena kapa mala, a poslije velika šibenska i gaban s kukuljicom od valjanog sukna.
Na otoku je uvijek bilo plesa i pjesme. Kola su se u Krapnju plesala (balala) u određene dane u godini: Za Božić, Novu godinu, Svijećnicu, Uskrs, pokladne dane i prilikom svadbe.
Ljeti se gotovo nikad nije plesalo kolo. Postojalo je jedno jedino kolo-mutavo kolo, bez pjevanja koje se sastojalo od: šuljavice, koraka i skosa, a zvalo se i Krapljansko kolo. Najviše se plesalo na rivi jer su ta kola zahtjevala puno mjesta. Krapanjke su većinu dana u godini provele u polju gdje se također čula pjesma.
Običaji
U Krapnju je u starije doba bilo puno običaja, a neki su se i do danas održali.
Najpoznatiji je bio po tome što, kako se s Krapnja uvijek u ribolov i u polje ili na kopno išlo brodom, žene su bile te koje su veslale, a muškarci i magarac su sjedili naprijed. I danas većina žena na otoku vesla.
U polje se išlo brodom ili pješke po nekoliko kilometara. Išlo se rano ujutro i ostajalo do mraka. Polja su bila u Grebaštici, Jadrtovcu i Donjem polju. Žene su bile cijeli dan u polju. Muževi, ako nisu bili u ribolovu ili navigavali na brodovima, su bili u tovernama. Žene su nakon cjelodnevnog kopanja morale mužu kuhati večeru kad bi došli iz toverne i spremati kuću i baviti se djecom.
Na Veliki petak je bio običaj da nitko ne smije dirati zemlju. Na Veliku subotu svaka djevojka na Krapnju je tribala posaditi murtelu i kad bi taj dan zvonila zvona na Crkvi, svatko tko bi u tom trenu se našao kraj vode, trebao se umiti, a žene bi nabrzinu djecu trebale obući u bijelo.
Pratite nas …